Prvi prijem i opservacija: Dijagnostika i tretman za Vaše dete u Logopedskom centru Čabarkapa

Sigurno ste pomislili: „Zašto je bitno da na prvom prijemu, pored logopeda, budu prisutni psiholog, reedukator psihomotorike i senzorni integrator?“ ili „Mom detetu treba logoped, a ne psiholog.“ Često se dešava da se iza govorno-jezičkog poremećaja krije još neki problem, kao što je npr. problem sa pažnjom ili problem sa motorikom ili ipak dete nije sigurno da li treba da piše levom ili desnom rukom (dominantna lateralizacija) ili detetu ne prija kada dodirne plišanu igračku ili ne voli da nosi kapu.

Zbog navedenog je bitno da na prvom prijemu bude prisutan stručni tim koji čine: logoped, psiholog, reedukator psihomotorike i senzorni integrator. Ispravna dijagnostika i rano započet tretman su presudni faktori za razvoj govora kod deteta kod kog postoji kašnjenje u govoru. Nekada su razlozi za kašnjenje u govoru vidljivi odmah, a nekada se to kašnjenje primeti tek tokom tretmana. Upravo to je još jedan razlog zbog koga je bitno da dete bude opservirano sa različitih aspekata.

Kako izgleda prvi prijem i šta svako od stručnjaka procenjuje?

Svaki prijem se razlikuje u zavisnosti  o kom problemu se radi i koliko godina ima dete (da li je predškolac, školsko dete ili dete koje još uvek nije progovorilo). Svaki član posebno opservira dete, odvojeno od roditelja, kako bi rezultati bili što relevantniji i potpuniji.

Jedan od najbitnijih delova prvog prijema je uzimanje anamnestičkih podataka.

Važno je da roditelji kažu tačne informacije koje su nam bitne, a to je da li su faze gukanja i brbljanja protekle uredno, da li se prva reč pojavila i kada se pojavila prva reč sa značenjem, da li je govor počeo da se razgrađuje ili nije došlo do razgradnje, da li su reči od početka bile funkcionalno upotrebljavane, da li postoji pozitivan porodični hereditet (da li je neko iz porodice imao neki govorno-jezički ili psihomotorni poremećaj ili problem sa sluhom), da li su faze psihomotornog razvoja (sedenje, puzanje, prohodavanje) protekle uredno, da li dete ne voli nešto da dodiruje ili jede, da li je postojala neka situacija koja je možda uticala na dete i sl.

Logoped procenjuje govorno-jezički status deteta, odnosno procenu receptivnog i ekspresivnog govora (da li je dete progovorilo, da li razume naloge koji mu se zadaju). Pored toga, logoped procenjuje artikulaciju kao i govorne organe koji učestvuju u govoru (disanje, mišiće usana, lica i jezik, kao celokupnu anatomiju govornog aparata). Ako se radi o predškolskom i školskom detetu, logoped koristi testove koji odgovaraju njegovom uzrastu. Tu spada procena grafomotorike, da li dete pravilno drži olovku, da li ostavlja adekvatan trag olovke na papiru, da li prati smer pisanja slova, procena pisanja, čitanja, prepričavanja, kao i procena fonemskog sluha i analiza i sinteza glasova u reči. Nakon odgovarajuće logopedske procene, roditeljima se iznosi mišljenje, dijagnoza kao i predlog tretmana. Logopedski tretman podrazumeva stimulaciju koja je intenzivna uz pomoć različitih vrsta aktivnosti. Zavisno od toga koji problem dete ima i šta su njegove potrebe, uvode se različite aktivnosti kroz koje dete i logoped zajedničkim snagama utiču na razvoj govora. Osim toga logoped radi na bogaćenju rečnika, na funkcionalnoj upotrebi reči, na razumevanju govora i na mnogim drugim aspektima govora. U to spada i rad sa predškolskom i školskom decom koji podrazumeva rad na grafomotorici, pisanju, čitanju, razvoju fonemskog sluha, analizi i sintezi glasova u reči i mnogi drugi aspekti koji podrazumevaju školsko gradivo. Pošto su govor i mišljenje povezani, rad logopeda nekada prevazilazi granice onoga što se definiše kao razvoj govora, već uključuje i rad na opštem osposobljavanju deteta za razne životne situacije.

Pored procene govorno-jezičkog statusa, značajno je da psiholog proceni i celokupni psihološki razvoj deteta. Ne tako retko se dešava da se psihičko stanje deteta, ustvari, odražava na detetov govor. Svako dete prolazi kroz određene stadijume normalnog psihološkog razvoja na koje se psiholog oslanja u svojoj proceni. Tokom prvog prijema koriste se različiti testovi za procenu kognitivnog i socio-emocionalnog razvoja deteta. Neki testovi su standardizovani i omogućavaju poređenje postignutog rezultata deteta sa decom tipičnog razvoja. Na osnovu toga se procenjuje u kojoj meri dete odstupa od proseka. Za finiju procenu koriste se i neke druge tehnike kao što je crtež porodice, putem kog se dobijaju kvalitativni podaci o detetu. Osim procene deteta, deo psihološke procene jeste i razgovor sa roditeljima. Važno je da su roditelji otvoreni za saradnju i da razumeju da procena nije deo kritikovanja njihovog vaspitnog stila, već formiranje celokupne slike na osnovu koje se čitav tim može usresrediti na rešavanje problematičnih situacija, kao i na detetove potencijale i osmisli najbolji plan tretmana.

Reedukator psihomotorike tokom prvog prijema procenjuje psihomotorni status koji obuhvata nivo razvijenih funkcija u oblasti grube motorike, koordinacije pokreta ekstremiteta, ravnoteže, sazrevanje dominacije hemisfera (lateralizovanosti), fine motorike, grafomotorike, vizuomotorne koordinacije, orijenatacije u prostoru i vremenu. Kroz različite aktivnosti u objektivnom prostoru (penjanje, silaženje, preskakanje, ljuljanje, prelaženje raznovrsnih prepreka, hodanje, skakanje, bacanje i hvatanje) procenjuje se motorna spretnost deteta, tonus (napetost mišića), koordinacija nogu i ruku, orijentacija u prostoru, pažnja i pamćenje. Kroz aktivnosti za stolom (u manipulativnom prostoru) sa sitnim predmetima, plastelinom i drugim senzornim materijalom i kroz crtanje procenjuje se zrelost šake i spretnost prstiju, koordinacija oka i ruke, da li dete pravilno drži olovku, kojom rukom piše, da li dobro imitira (uči) nove pokrete ovog tipa. Procena se prilagođava kroz aktivnosti koje dete treba da zna na određenom uzrasu. Tako se procenjuje da li postoji kašnjenje ili su detetove sposobnosti u skladu sa uzrastom. S obzirom da je govor deo psihomotorike i da se napredak ne može ostvariti u oblasti govora i jezika ukoliko je neka oblast psihomotorike nezrela. Često se roditelji obraćaju zbog problema u govoru, ali dalja procena reedukatora psihomotorike otkriva da mnoge oblasti psihomotorike nisu adekvatno razvijene. Pored toga, reedukator psihomotorike je tu da zajedno sa detetom radi na sticanju iskustva u objektivnom prostoru, a koja  logoped kasnije oblikuje govorno-jezički i formira pojmove sa ciljem da ih dete koristi u aktivnom rečniku.

Sve ono što nam se dešava u toku dana, što vidimo, čujemo, pomirišemo, okusimo, dodirnemo, osetimo, naš organizam prima preko čula i prosleđuje do mozga. Na neke draži reagujemo burnije (intenzivnijim odgovorom), na neke slabije, a neke nas uopšte ne dotiču. Ali ako je ono što primamo iz naše okoline pomoću čula prejako ili preslabo, ako nam treba više draži (stimulusa) da bi mogli normalno da funkcionišemo i da bi nam bilo prijatno tada govorimo o poremećaju senzorne integracije. Zbog toga je značajno da tokom prvog prijema senzorni integrator opservira dete.

Deca sa smetnjama u razvoju često imaju združeno poremećaj senzorne integracije, govorne smetnje i nedostatak ranih iskustava vezanih za telo odnosno nezrelu psihomotoriku. Zato je dobro da u logopedski tretman budu uključeni i tretman senzorne integracije i reedukacija psihomotorike.

Multidisciplinarni tim koji čine logoped, psiholog, reedukator psihomotorike i senzorni integrator  je tu kako bi se postavila odgovarajuća dijagnoza i na vreme započeo tretman. Zbog toga što je govor u direktnoj vezi sa mišljenjem, socio-emocionalnim stanjem deteta i psihomotorikom svako od članova tima je tu da sa svog aspekta proceni dete i da da adekvatan plan tretmana koji zajedničkim radom daje rezultate. 

Zato je bitno doći na vreme, uraditi dobru dijagnostiku i postaviti metodološki strukturisan tretman za Vaše dete kako bi rezultat i napredak bili efikasniji i brži. Molimo Vas, ne čekajte!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *