Naša adresa
Dimitrija Tucovića 18
Pozovi nas
066.827.9797
Pošalji nam poruku
office@logoped-drcabarkapa.com
Radno vreme
Pon - Petak: 10AM - 6PM
free-pik

Šta ako moje dete nije spremno za prvi razred?

Septembar je blizu… Roditelji kucaju na vrata… Mnoga pitanja ih muče pred polazak u školu: Da li moje dete treba da zna da čita i piše? Da li da forsiramo dete da uči ono što će možda već učiti kasnije u školi? Da li je moje dete dovoljno zrelo? Šta sve zapravo treba da zna pred polazak u školu?

I sve nedoumice ćete razrešiti kada se budete informisali o tome šta sve dete treba da zna pre polaska u školu, kao i kada odete na testiranja za školu. A šta ako Vam kažu da Vaše dete nije spremno za prvi razred i predlože Vam da odložite polazak u školu?

Dolazimo do novih pitanja: „Šta nije u redu sa mojim detetom? Šta sad da radim? Kako da mu pomognem?“

Pa čak i u takvoj situaciji nema razloga za brigu. Tu smo da Vam odgovorimo i na ta pitanja.

Prvo i najbitnije je da roditelj prihvati stanje deteta onakvo kakvo zaista jeste. Ponekad je teško suočiti se sa realnošću, pogotovo ako ona ne ispunjava naša očekivanja. Važno je da sve aspekte detetovog razvoja proceni multidisciplinarni tim, kako biste utvrdili tačno odstupanje/kašnjenje u detetovom razvoju.

Šta to znači?

Multidisciplinarni tim koji čine logoped, reedukator psihomotorike i psiholog će proceniti detetov govorno-jezički, psihomotorni i socioemocionalni razvoj. Nakon testiranja, imaćete jasan uvid u kom aspektu detetovog razvoja postoji odstupanje/kašnjenje.

Nakon toga, ako je savet stručnjaka odlaganje škole, poslušajte ga.

Odlaganjem polaska u školu dete će da dobije vreme da sazri i da nadoknadi propušteno. To vreme može da se iskoristi za pripremu deteta na eventualne teškoće i zahteve koje nosi nova sredina. Samom pripremom dete će steći samopouzdanje i bolju sliku o sebi koja će mu pomoći da se lakše uključi u socijalnu sredinu i da lakše ostvaruje kontakt sa vršnjacima.

Odlaganje polaska u školu nije bauk, to je potreba deteta.

Iza straha od odlaganja krije se dosta razloga. Osuda sredine, lični poraz, osećaj krivice.. Neprihvatanje istine i situacije u kojoj ste se našli.. Traženje drugih mišljenja od drugih stručnjaka.. A zapravo samo tragate za nekim rešenjem…

Prioritet je dobrobit deteta.  Treba da se posvetimo potrebama deteta, a da se sa svojim željama i strahovima izborimo zarad što boljeg prilagođavanja deteta na zahteve koje nosi prelazak u školski sistem. Tako mu pružamo šansu za uspešniji početak. Posledice polaska u školu onda kada dete nije spremno mogu se odraziti na različite aspekte razvoja. Te posledice mogu ostaviti trag na socio-emocionalnom planu razvoja, kao što je gubitak samopouzdanja kod deteta, narušavanje detetove slike o sebi, povlačenje u sebe, stres jer ne ispunjava zahteve i očekivanja. To se odražava i na govorno-jezičkom planu (moguća pojava disfluentnosti, specifičnih smetnji u učenju, disleksije, disgrafije, diskalkulije). Teže je stimulisati i unapređivati naredne nivoe razvoja ako osnova nije razvijena do potrebnog nivoa.

Važno je da proverite spremnost deteta za polazak u školu. U timu našeg Centra su psiholog, logoped i reedukator psihomotorike.

Timski rad nam omogućava da udruženim snagama pristupimo proceni deteta i damo celovitu sliku detetovih sposobnosti. Na taj način, od nas dobijate povratnu informaciju o kognitivnom statusu deteta, o njegovoj sposobnosti za verbalnu komunikaciju, artikulaciji glasova, bogatstvu rečnika, razvijenosti motorike (fine i grube motorike) i mnogim drugim aspektima funkcionisanja deteta. Ukoliko primetimo neki problem, imamo mogućnost da Vam predložimo program rada sa detetom sa predlozima vežbi koje možete raditi sa nama ili kod kuće.

Ako detetov razvoj posmatrate kroz sva tri aspekta (govorno-jezički, psihomotorni, socioemocionalni), jedino tako ćete uspeti da pomognete detetu da savlada sve prepreke, ostvari svoj maksimalni potencijal i bude spremno za školsku klupu.

Nekada alalija ili potpuno odsustvo govora a danas- „moje dete još uvek ne govori“

Po definiciji- alalija, reč koja se više ne koristi za problem koji i dalje postoji. Sada se za alaliju koriste različita nova imena- kašnjenje u govorno-jezičkom razvoju, izostanak govora, neravijen govor, odustvo govora… Često nam se roditelji obraćaju sa pitanjem „Moje dete nema nijednu reč, nekada nas razume, nekad ne, da li mu treba stručna pomoć ili će uskoro progovoriti samo?“.

U današnje vreme zabeležen je porast u oblasti govorno-jezičke patologije kod dece u odnosu na ranije. Deca često kasne u govorno-jezičkom razvoju, a neretno se dešava i to da govor potpuno izostane. Roditelji misle da nema razloga za brigu, da ima vremena i da će se govor razviti sam i zato ne traže stručnu pomoć. Ali nepostojanje govora već na uzrastu od 18 meseci predstavlja vid kašnjenja u razvoju govora i jezika. Na tom uzrastu se očekuje da je dete prošlo fazu gukanja i brbljanja i da se pojavila prva funkcionalna, tj smislena, reč. Kada ove faze razvoja govora izostanu važno je obratiti se stručnjaku i ne čekati da govor spontano dođe, jer se to možda neće desiti, a dragoceno vreme je izgubljeno.

Važno je naglasiti da kod ovog poremećaja govora ne postoji oštećenje čula (sluh je očuvan), inteligencije, niti se može svrstati u druge razvojne poremećaje.

Ono što često prati odsustvo govora je i to da dete ne razume govor drugog ili ga pak samo delimično razume. Kako izgleda dete koje ne govori i ne razume govor svoje okoline? Ovo dete se ne koristi govorom kao sredstvom komunikacije već najčešće komunicira gestovima (pokazuje prstom šta želi, povlači ruku roditelja u željenom smeru…), ono deluje nezainteresovano za komunikaciju, plašljivo, povučeno, plačljivo…

Dete koje komunicira na ovaj način, tj iskljucivo neverbalno (mimikom i gestovima) će biti ograničeno u svojoj komunikaciji koja je zato dosta siromašna. Izostanak verbalne komunikacije (komunikacije rečima) dalje često vodi zaostajanju u psihičkom (socio-emocionalnom) razvoju deteta u odnosu na svoje vršnjake.

Postoje razlike u ispoljavanju teškoća na nivou receptivnog i ekspresivnog govora kao i detetovog senzomotornog i psihomotornog razvoja. Tako postoje deca koja ne govore, imaju teškoće u razumevanju ali su veoma motorno spretna. Druga vrsta ovog poremećaja su deca kod kojih govor takođe izostaje, ona su nespretna, imaju teškoće u koordinaciji pokreta ruku i nogu, ali je razumevanje znatno bolje. Dok kod nekih slučajeva se javlja kombinacija oba navedena (najteži tip poremećaja). Ove razlike se javljaju kao posledica senzornih, motornih ili senzo-motornih smetnji. Kako bi dete uspelo da prebrodi razvojne izazove potrebno je da bude uključeno u logopedske tretmane, tretmane reedukacije psihomotorike, psihološke tretmane i tretmane senzorne integracije kako bi što pre došlo do pojave prve reči tj progovaranja i napretka na sva tri nivoa razvoja (govorno-jezički, psihomotorni i socioemocionalni).

Važno je da znate da je uzaludno čekati da se problem sam reši. Iako postoje iskustva ljudi koja govore da je tako nešto moguće, ni jedan stručnjak Vam ne bi savetovao da se u tako nešto uzdate. Javite se na vreme stručnjaku-logopedu. Ukoliko ste u mogućnosti, uključite multidisciplinarni tim stručnjaka (logopeda, psihologa, reedukatora psihomotorike i senzornog integratora) kako biste pratili celokupni dečiji razvoj. Deca koja imaju ovaj poremećaj u razvoju govora i jezika kasnije mogu da ispolje teškoće kao što su poremećaji artikulacije, senzomotorni poremećaji, emocionalni problemi, disleksija i disgrafija (teškoće čitanja i pisanja)… Ulaskom u školski sistem dete sa problemom kašnjenja u govoru može da napravi mnogo veće probleme sa kojima nećete moći tako lako da se izborite jer nećete imati vremena da se borite sa starim problemom, a nastao je novi.

U čekanju prolazi vreme koje je bitno za nadoknađivanje svega propuštenog.