Naša adresa
Dimitrija Tucovića 18
Pozovi nas
066.827.9797
Pošalji nam poruku
office@logoped-drcabarkapa.com
Radno vreme
Pon - Petak: 10AM - 6PM

Danas letimo sa lastavicama, smejemo se jer smo srećni i čekamo da nam dođe proleće

Danas obeležavamo svetski dan lastavica koji nam najavljuje početak proleća i dan sreće koji se obeležavaju narednog dana. Dan lastavica obeležavamo 19.03. a proleće počinje 20.03. kada je i svetski dan sreće. Ako podignete pogled ka nebu ovih dana, sem vedrog plavog neba i oblaka možete videti i jato lasta koje nam se vraćaju i sa sobom donose toplije, sunčane dane. Stiže proleće. Laste su ptice selice koje uvek traže toplije krajeve. Ove male ptice imaju karakterističan izgled i svako dete ih može lako poznati po neobičnom repu. Laste se hrane malim insektima i žive u gnezdima koja grade visoko. U ta gnezda se one vraćaju svake godine. Ptice delimo na selice i stanarice po tome da li lete u toplije krajeve ili ostaju na mestima gde su svila svoja gnezda.

Iako nam je vreme promenljivo, praćeno kišom, vetrom i stidljivim zracima sunca znamo da nam 20.03. počinje proleće. Prolece je godišnje doba koje najavljuje buđenje prirode i koje je omiljeno velikom broju ljudi. Posle duge i hladne zime stižu nam dani kada odlažemo kapute, jakne, čizme i okupani prvim zracima prolećnog sunca šetamo ulicama, parkovima i pored reka… Proleće nam simbolizuje nov početak kome se svake godine iznova radujemo. Samo dan nakon što su nam se laste vratili i proleće stiglo, obeležavamo i svetski dan sreće. Ujedinjene nacije su prihvatile da se svetski dan sreće obeležava 20.03. Na ovaj dan skrećemo pažnju na značaj potrage za srećom kao i o dobrobiti svetskog stanovništva jer je potraga za srećom i ispunjenost srećom osnovni ljudski cilj. Posebno je važno u ovim „ludom“ vremenu brinemo o našem mentalnom zdravlju i trudimo se da se zadrži pozitivan i vedar duh.

U našem centru na ove dane sa decom (predškolskog i školskog uzrasta) govorimo o pticama (selice, stanarice), njihovom značaju, godišnjim dobima, njihovim redosledima, karakteristikama, o emocijama.. Trudimo se da na zanimljiv, a pre svega edukativni način učimo decu kada su neki značajni dani, prvenstveno njihovi rođendani, praznici (Božić, Vaskrs, Nova Godina, krsna slava, 8. mart …). Da bi sve ovo usvojilo, dete mora da savlada određene pojmove, a to su dani u nedelji, meseci u godini, godišnja doba, brojevi… Kada sa detetom učimo o navedenim pojmovima, učimo i koje pozdrave koristimo, šta se oblači i koje su odlike određenog godišnjeg doba, koji dan,mesec, godišnje doba je pre, a koji je posle i sl. Na ovaj način dete usvaja redoslede i kategorije.
Razgovarajte sa svojom decom o pticama, šumama, rekama, godišnjim dobima, bogatite njihov rečnik, hranite njihovu radoznalost.
Poruka LEC Čabarkapa: U vreme kada su se izgubile i nestale prave vrednosti, kada smo postali tuđi i zaboravili da mislimo o ljudima oko sebe… mislimo o životinjama, pticama, jer su plemenite i donose nam najlepšu pesmu, svoj cvrkut. Smejte se… ne samo na dan sreće, nego svaki dan… A sa prvim zracima proleća prošetajte nekom poljanom gde ćete ubrati visibabu, belu radu ili ljubičicu- naše prve vesnike proleća… i setite se svog detinjstva.

Nema je više… Danas sam mnogo tužna….

  1. godina je bila prekretnica u mom životu… Kada je trebalo odlučiti šta dalje…U tim trenucima se osećate kao stari kofer u koji ste spakovali svesvoje stvari koje više ne nosite ali su Vam opet drage i ne želite da se rastanete od njih…

Sećam se… Kako sada dalje… Nemam tatu da me pogura, potapše po ramenu, zagrli i kaže biće sve dobro… Možeš ti to… Ja sam tu odmah iza tebe.

I dok sam pravila početničke korake u svom poslu došla je ona…. Došla je kao prolećni povetarac koji me je pomilovao po kosi, kao mirisna ruža koja se još nije razvila a ipak širi svoj opojni miris oko sebe… Došla je kao san koji mi je pokazao da na ovom svetu još uvek postoje takvi kao ona, takvi koji vraćaju veru, nadu, dobrotu, poštenje, vernost i ljubav.

Bila je puna ljubavi one prave prijateljske… Nismo se još upoznale, a već mi je bila prijatelj za ceo život… Sve do danas 13.3.2021. kada mi je stigla poruka, da njeno predobro i plemenito srce ne kuca više…Tišina… Duboka tišina u mom srcu, mojoj duši i mojoj glavi… Kažem Vam, nije mi ni majka, ni otac, ni sestra, ni brat, ali me danas boli moja duša i moje srce jer sam izgubila nekog ko mi je bio vetar u leđa, umesto moga oca kada sam činila prve korake u samostalnom poslu, svojim glasom me je milovala kao moja majka…

Kad god sam bila tužna… Znala je… Iako me nije videla… Orosto je osetila i sa svojim osmehom koji je krasio njeno lice govorila: „Proći će sve to draga, idemo dalje…“

Taj život koji nam donosi svetlost i tamu je nekada baš nepravedan jer nam uzme ono nama mnogo dragoceno kada ostanete bez reči, slova, glasa i kada Vam suze same teku…

Danas sam mnogo tužna… Jer je otišla žena meni mnogo važna i bitna…

Drhtavim glasom kažem sebi: „Budi ponosna što je nenadano došla u tvoj život, ostavila trag koji vreme neće nikada izbrisati jer su reči ,naše priče i slike dokaz da smo činile naš svet u kome smo se dobro razumele, sarađivale iako se nismo ni videle tog trenutka…Proći će mnogo proleća, zime, jeseni i leta…duvaće jaki vetrovi, smejaćemo se i plakati…ti i ja moja prijateljice i drugarice i ženo predivna sa očima srne i osmehom koji obasjava sve oko sebe…“

Molim te dozvoli da bude tako jer je tako sada lakše, jer pomisao da te neću čuti, videti, pogledati nikada više je…. Za mene neverica… Danas 13.3.2021. je otišla žena, moja draga Nataša.. Moj veliki prijatelj koji je sasvim slučajno ušao u moj život, a tu će ostati zauvek!

Hvala ti što si postojala i što si mi pokazala da takvi kao ti još postoje…. Pošteni, čestiti, dobri, plemeniti…

Dr sci. Nataša D. Čabarkapa

Životni sastav jednog odraslog čoveka o njegovoj majci

Zašto uvek sastav o majci počinjemo: “Mama srećan ti osmi mart“, dan žena. Donesemo karanfil u ono staro vreme, a u novo buket cveća ili crvenu ružu. Hajdemo da krenemo priču od kraja…

Šta je majka?

Završio sam medicinski fakultet i došao na staž u bolnicu koja je na periferiji Beograda. Dok čekam ordinirajućeg lekara i svog mentora… prisećam se tople pogače,uštipaka, pite savijače i turšije… Svakog petka brat i ja smo na autobuskoj stanici čekali našu majku koja je sa tri torbe dolazila iz rodnog kraja da nam donese namirnice. Još uvek sanjivi i promzli uzimamo torbe i tramvajem koji se njiše šinama dolazimo u iznajmljen stan, u kome smo živeli nas troje brat, sestra i ja. Majka je svakoga petka dolazila i donosila namirnice i punila nam frižider. Onda bi užurbano trčala po stanu da opere, prebriše i počisti. Nas troje studenti prava, ekonomije i medicine. Teško za ženu, samohranu majku, koja je radila u fabrici obuće.

Moj otac lep ko slika, majka mlada i najlepša u selu. Zaljubili se i uzeli. Voleli se i dobili nas troje. Kada sagledam sada iz ugla lekara. Tri porođaja, sva tri različita. Mučila se i patila. Ostala je sama u najlepšim godinama, jer je moj otac rano preminuo a i dok je bio živ nikada kod kuće… Radio je po ceo dan kako bi nas prehranio. Majka nas je čuvala i brinula o nama. Vaspitavala i prenosila u nas ono najbolje. Brat završio prava, sestra ekonomiju a ja medicinu sa maminih deset prstiju. Danas smo odrasli ljudi, radimo i nastavili smo svoj život zahvaljujući jednoj ženi- našoj majci.

Danas je osmi mart, praznik moje majke i svih onih majki koje su pomogle da im deca izađu na pravi put. Hvala mojoj majci… Biću joj zahvalan ceo život kao i moj brat i moja sestra… Poklon smo joj mi, jer smo postali ljudi i sada mi njoj pomažemo. Svakog vikenda odlazimo kod nje i nosimo joj namirnice i pričamo sa njom, smejemo se i radujemo što smo zajedno.

Hvala mojoj majci što nas je nosila u stomaku, donela na ovaj svet i mislila na našu budućnost… Mi smo sve to opravdali i nismo je izneverili… poklonili smo joj naša obećanja da ćemo svi zajedno da uspemo iako tate nema… Draga naša majko srećan ti današnji dan i hvala ti.

Logopedski centar Čabarkapa čestita praznik osmi mart svim majkama, budućim majkama, devojkama, sestrama, bakama, tetkama, strinama…