Naša adresa
Dimitrija Tucovića 18
Pozovi nas
066.827.9797
Pošalji nam poruku
office@logoped-drcabarkapa.com
Radno vreme
Pon - Petak: 10AM - 6PM

Razvoj govora, jezika i učenja po koracima

Logopedski centar Čabarkapa Vam predstavlja aktivnosti koje su korisne za razvoj govora, bogaćenje rečnika i pravilnu upotrebu jezičkih struktura. Aktivnosti ćemo Vam predstavljati u narednih nekoliko postova.

  1. Stimulisanje progovaranja

Prvi skup aktivnosti koje Vam predstavljamo su aktivnosti koje podstiču progovaranje. Da bi dete progovorilo potrebna je adekvatna stimulacija koja počinje stimulisanjem razvoja gestova (pokazni gest, gest za daj, pozdravni gest, gest za bravo). Nijedan gest nije manje bitan od drugog, ali posebnu važnost zauzima pokazni gest koji je preteča govora. Dete, da bi iskazalo svoju želju ili potrebu, pokazuje prstom u željenom pravcu. Pokazni gest je, takođe, pokazatelj razumevanja. Na pitanje „Gde je?“ ili na zahtev „Pokaži mi.“ dete koje ne govori pokazuje prstom kao odgovor na pitanje. Dalje stimulisanje progovaranja podrazumeva definisanje izgovora vokala, a zatim imitiranje zvukova iz prirode i glasanje životinja (onomatopeja).

Kako da pomognemo razvoj kognitivnih (saznajnih) i motoričkih sposobnosti?

Logopedski centar Čabarkapa Vam predstavlja osam zanimljivih aktivnosti koje sprovodimo u našem Centru uz pomoć penjalice i raznobojnih bokalčića.

Za ove aktivnosti su nam potrebni: penjalica ili merdevine, raznobojni bokalčići, karike, predmete različitih boja, oblika i veličina, klikeri, brojevi, slova i materijali različitih tekstura (vata, vuna, mekane loptice).

1. Aktivnost za razvoj klasifikacije predmeta po boji, obliku i veličini

Za ovu aktivnost su nam potrebni oblici različitih boja i veličina koje dete treba sa stavi u bokalčić određene boje (npr. žuti kvadrat treba da stavi u bokalčić žute boje). Ovu aktivnost možemo sprovesti i tako što ćemo na svaki bokalčić zalepiti oblike različitih veličina i od deteta tražiti da uzme mali plavi krug i ubaci ga u odgovarajući bokal.

2. Aktivnost za decu sa ravnim stopalima

Za ovu aktivnost su nam potrebni plastični raznobojni bokalčići i karike. Detetov zadatak je da nožnim prstima dohvati kariku sa poda i da je ubaci u bokal koji je okačen na penjalici.

3. Aktivnost za jačanje mišića

Potrebno je da se bokalčići zakače na različitim visinama na penjalici i da detetu date različite predmete koje treba da ubacuje. Najbolje je da bokalčići budu postavljeni iznad nivoa detetove glave kao bi se ono izdizalo na prste i podizalo glavu prilikom ubacivanja oblika. Cilj ove aktivnosti je jačanje leđnih mišića, mišića donjih ekstremiteta, korekcija nepravilnog držanja tela i ravnih stopala.

4. Aktivnost kojom se poboljšava senzorna integracija 

Za ovu aktivnost su nam potrebni materijali različitih tekstura ili taktilne staze (vata, vuna, sunđer, čupave ili ljigave loptice, pesak…) na koje dete treba da stane kako bi ubacilo određeni oblik u bokalčić koji se nalazi iznad visine njegove glave. Na ovaj način dete se isteže I dobija potreban proprioceptivni unos, a istovremeno postepenim I kontrolisanim izlaganjem deteta različitim teksturama utičemo na smanjenje taktilne preosetljivosti.

5. Aktivnost za poboljšanje auditivne memorije

Penjalicu i bokalčiće možemo iskorisiti u radu sa decom predškolskog I školskog uzrasta koja teže pamte auditivno prezentovane informacije. Detetu možemo dati sledeće instrukcije: 2 žuta kruga ubaci u zeleni bokal, 1 plavi kvadrat u žuti bokal, 3 plava trougla u crveni bokal I 2 zelene zvezde u plavi bokal.

6. Aktivnost za poboljšanje vizuelne memorije

Penjalicu i bokalčiće možemo upotrebiti u radu sa decom predškolskog i školskog uzrasta koja teže pamte vizuelno prezentovane informacije. Aktivnost možemo sprovesti tako što ćemo, dok nas dete posmatra, u boklačiće ubacivati papiriće na kojima su napisani brojevi ili slova. Tako na primer u žuti bokalčić možemo ubaciti slovo V, u plavi slovo D, u zeleni slovo Č, u beli slovo Đ, itd. i nakon toga pitamo dete da nam kaže u kom bokalu je bilo slovo V, u kom slovo Đ itd.

7. Aktivnost za usvajanje pojma broja

Na bokalčiće zalepite brojeve od 1 do 10 i od deteta tražite da stavi odgovarajući broj predmeta u svaki od bokala. Na ovaj način kod deteta podstičete usvajanje pojma broja.

8. Aktivnost za poboljšanje opšte motoričke spretnosti, ideacije i motornog planiranja

Dete samostalno ili uz pomoć treba da osmisli i napravi poligon, koji treba da pređe kako bi došlo do penjalice i u bokalčiće ubacilo određene predmete. Insistirajte na tome da dete svaki naredni put na drugačiji način prelazi poligon (npr.trčeći, skačući na jednoj nozi, hodajući na prstima, petama, unapred ili unazad, brzo ili polako…)

Dr sci Nataša D. Čabarkapa u poseti Banja Luci

Dr sci Nataša D. Čabarkapa je 21.2.2019. bila gost po pozivu USZ centra za  specijalističke socijalne usluge „Za majku i dijete“ iz Banja Luke u interaktivnoj radionici pod nazivom  „Izazovi i rjesenja u Autizmu“ na kojoj je predavač bio dr Cem Kinaci. Dr sci Nataša D. Čabarkapa je predstavila svoj praktikum „Da brbljam, da govorim, da učim“ koji je nastao kao rezultat dugogodišnjeg rada sa decom.

Teme na predavanju su bile:

  • Prepoznavanje autistične tendencije
  • Uzroci i predispozicije Faktori ASD
  • Biohemijske posledice
  • Gastrointestinalni problemi
  • Dijeta i ishrana
  • Vitamini i mineralna podrška
  • Toksični teški metali i njihova veza sa autizmom
  • Čišćenje teških metala iz tela
  • Opis Brain Damage (MR i SPECT skeniranje)
  • Oksidativni stres Teorije autizma
  • Hiperbarična oksigenoterapija
  • Biomolekularna nutrigenomika (Bi-Passing gene)
  • GcMAF imunoterapija
  • Obrazovna i Bihevioral terapija
  • Tomatis
  • Sport

Učesnici interaktivne radionice su dobili sertifikate.

Dr Nataša D. Čabarkapa u razgovoru sa dr Kinaci i čelnim ljudima iz ministarstva zdravlja RS

 

Međunarodni dan maternjeg jezika

„Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i počitujemo, njim govorimo i pišemo, pročišćavamo, dotle živi i narod, može se među sobom razumijevati i umno sajedinjavati, ne preliva se u drugi, ne propada.“ – Vuk Stefanović Karadžić

Danas je međunarodni Dan maternjeg jezika, ustanovljen 21. februara 1999. godine od strane generalne skupštine UNESCO-a, u cilju promovisanja jezičke kulture i raznovrsnosti, kao i multilingvizma (višejezičnosti). U znak sećanja na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu, danas Bangladešu, jer su protestovali zbog toga što njihov maternji jezik nije zvanični.

Šta je maternji jezik?

Maternji jezik je onaj jezik koji dete usvaja u svom najranijem dobu, tokom odrastanja u porodici. To je jezik njegovih roditelja (staratelja). Maternjih jezika može biti više od jednog, ako je reč o dvojezičnoj (bilingvalnoj) ili višejezičnoj (polilingvalnoj) porodici, npr. ako dete odgaja bračni par koji koristi različite jezike. Maternji jezik je deo kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumevanja. Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svesti o bogatstvu i kulturi jednog naroda, ali i poštovanju jezičke i kulturne raznolikosti i multilingvizma.

Svi narodi imaju svoju kulturu, tradiciju i jezik.

U današnje vreme savremeno doba donelo je i nov način izopštavanja iz komunikacije. Sve je veći uticaj kablovske televizije, interneta i ostalih tehnologija koje nam nameću strane jezike. Preterana je upotreba stranih reči u medijima i svakodnevnoj komunikaciji, ljudi sve češće i neumerenije upotrebljavaju engleske reči umesto pojmova za koje u srpskom jeziku postoji odgovarajuća reč. Odlazak u kupovinu smo zamenili odlaskom u šoping, umesto predstavnika imamo reprezente,… Kod mlađe populacije prilikom pisanja tekstulanih poruka na mobilnom telefonu sve je češća upotreba slova W umesto slova V, Y umesto I. Treba naglasiti da je jezik “živ”, sklon je promenama, obogaćuje se stranim rečima ako u maternjem nema dostojnih zamena ili ako nam nedostaju sinonimi.

„Ukoliko se obraćaš čoveku na jeziku koji razume, to ide u njegovu glavu. Ukoliko mu se obraćaš na maternjem jeziku, to ide u njegovo srce.“ –Nelson Mendela

Čovek vredi onoliko koliko jezika zna. – Ukoliko želimo da budemo uključeni u širu zajednicu neophodno je da znamo bar jedan strani jezik. Učenjem ili znanjem stranih jezika ne treba da zanemarimo lepotu našeg jezika i gramatiku. Jezičke nedoumice izvinem – izvinim, koristan – korisan, je l’ – jer su postale gotovo deo našesvakodnevnice. Obratite pažnju i trudite se da sačuvate svoj jezik kako biste bili što bolji govorni model svom detetu. Vaše dete još u najranijem periodu svog života upravo uz pomoć Vas uči i razvija svoj govor. Tek kada ono ovlada maternjim jezikom može početi sa učenjem stranog jezika.

Savetujemo Vam da odvedete dete kod logopeda kako biste dobili stručnu procenu govorno-jezičkog statusa Vašeg deteta i kako biste bili sigurni da učenje novog jezika neće poremetiti bazu maternjeg, već je nadograditi. Deca koja zamenjuju (supstituišu) glasove, omituju, umekšavaju, obezvučavaju ili/i iz bilo kog razloga kasne u govorno-jezičkom razvoju mogu da imaju takva odstupanja i u izgovoru stranog jezika. Tek kada logoped ukaže na probleme koje dete ima prilikom izgovora glasova ili u samom kašnjenju govora, i nakon kontinuiranog logopedskog tretmana i rešavanja problema u govoru i jeziku dete je spremno za učenje novog jezika. Baza maternjeg jezika mora imati dobar temelj, kako bi izgradnja onoga što tek dolazi bila čvrsta i ustaljena.

Negujmo maternji jezik jer je to veliko bogastvo svakog od nas. Vodimo se izrekom: “Piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano.” Maternji jezik govori o našem poreklu, kulturi, tradiciji i čini nas jednistvenima.

Procena senzorne integracije

Da li je Vaše dete senzorno preosetljivo, nedovoljno osetljivo ili je u senzornom traženju? Ukoliko niste sigurni, proverite jer je onda Vašem detetu potrebna procena senzorne integracije.

Senzorna integracija je aktivnost koja omogućava da se informacije koje stižu iz različitih čula obrade u mozgu. Zahvaljujući dobroj senzornoj integraciji  mi imamo jasnu sliku o tome šta se dešava oko nas, uspešno se orijentišemo, svesni smo granica sopstvenog tela i položaja ekstremiteta u prostoru, uspevamo da adekvatno održimo i usmerimo pažnju… Deca sa poremećajem senzorne integracije imaju problem sa svakodnevnim funcionisanjem jer njihov mozak ne prerađuje dobro čulne informacije. Oni imaju problem da zanemare okolnu buku i usresrede se na izvođenje zadate aktivnosti, u nedostatku svesti o granicama svog tela mogu se neprestano vrpoljiti na stolici, jako udarati nogama o pod, mogu izbegavati kontakt pogledom, burno reagovati ako im se peru ruke, dodiruje lice ili ako dođu u kontakt sa materijalima različitih tekstura… Procena senzorne integracije se izvodi u senzornoj sobi u kojoj se nalaze ljuljaška, različite vrste penjalica, tunel, trambolina, prepreke, lejzi beg, igračke, materijali i predmeti različitih oblika, boja, veličina i tekstura, muzičke igračke, lopte, prostirke po kojima deca mogu da gaze… Procena se zasniva na snimanju i posmatranju deteta tokom izvođenja slobodnih aktivnosti u prostoru (kako reaguje na materijale različitih tekstura, kako organizuje i izvodi svoju igru, koje aktivnosti i predmete preferira, a koje izbegava…). Na osnovu analize snimaka, beležimo da li su kod deteta prisutni neki od znakova poremećaja senzorne integracije (poremećaj senzorne modulacije – nedovoljna osetljivost, preosetljivost ili traženje, poremećaj senzorne diskriminacije, senzorne registracije…) u nekom od sledećih domena: taktilnom, vestibularnom, proprioceptivnom, auditivnom ili vizuelnom. Važnost procene senzorne integracije i detekcije teškoća u ovom domenu, ogledaju se u činjenici da dete neće moći da izvrši aktivnosti koje zahtevaju pažnju, dok ne zadovolji svoje senzorne potrebe.

Pitanje zabrinutih roditelja: Moje dete neće da obuče novu jaknu, da obuje nove patike, ne želi kapu na glavi ni rukavice…

Sa decom koja ne žele da obuku novu jaknu, da obuju cipele, koja ne žele da nose kapu ili rukavice, oblačenje može da se pretvori u borbu. Obratite pažnju, možda je vaše dete preosetljivo ili prolazi kroz fazu u svom razvoju. Čak i male iritacije takvoj deci mogu biti nepodnošljive. Neka deca mogu imati tantrume (napade besa) pa ćete možda morati da eksperimentišete kako da na najlakši način dete obuče jaknu, duksericu, džemper, šal ili obuje patike, sandale, čizme. Logopedski centar Čabarkapa Vam daje nekoliko predloga koji oblačenje i obuvanje možeučiniti jednostavnim:

  • Izbegavajte sve što steže oko vrata, zglobova, struka.
  • Birajte čarape koje se detetu neće izuvati, kliziti.
  • Izbegavajte farmerice jer stežu, birajte mekane ili pantalone sa elastičnim pojasom.
  • Uklonite etikete sa odeće i izbegavajte majice sa aplikacijama jer deci često mogu biti neprijatne.
  • Neka deca mogu biti alergična na omekšivač pa izbegavajte korišćenje istog.
  • Deci više prijaju mekanije, više puta oprane stvari nego nove koje mogu biti neprijatne za nošenje.
  • Koristite odeću napravljenu od prirodnih materijala. Možete eksperimentisati da vidite koji materijali vašem detetu odgovaraju vuna, pamuk, pliš..
  • Vežbajte nošenje novih stvari na kratko.
  • Ako više voli majice obucite ga slojevito da može da se skine kada je u zatvorenom prostoru.
  • Dajte deci izbor i neki osećaj kontrole – kupujte zajedno, pregovarajte (npr. odustanite od šala ako pristane na kapu).

Roditelji dece koja su taktilno preosetljiva mogu im obuvati po dva para čarapa kako bi umanjili dodir sa podlogama različitih struktura koje im ne prijaju.

Više o taktilnoj preosetljivosti i načinima na koje možete da rešite ovaj problem možete pročitati u praktikumu autora dr Nataše D. Čabarkape „Da brbljam, da govorim, da učim“.

Kako na zabavan način da proširite detetov rečnik?

Nakon što dete progovori, potrebno je raditi na proširivanju njegovog rečnika. Najbolji način je da to radite pomoću različitog edukativnog materijala (sličica, kartica, umetaljki i sl.). Kada dete dovoljno obogati svoj rečnik i proširi rečenicu za bogaćenje rečnika možete da koristite i priče u slikama. Na početku neka bude manji broj slika sa manjim brojem detalja. Detetu postavljajte odgovarajuća pitanja i podstičite ga da Vam odgovara rečenicama koje su potpune, sa većim brojem rečeničnih elemenata. Nakon toga dozvolite detetu da samo ispriča priču.
Priče u slikama su korisne i za pisanje sastava. Ukoliko dete ne može samo da napiše sastav pomozite mu tako što ćete pronaći priču u slikama, postavljati mu odgovarajuća pitanja čijim odgovori će činiti sastav. Nakon toga neka dete samo piše sastav bez Vaših postavljenih pitanja.

Više o tome kako da radite na proširivanju detetovog rečnika, zašto su priče u slikama korisne i kako utiču na razvoj školskih veština možete pročitati u praktikumu „Da brbljam, da govorim, da učim“ autora dr Nataše D. Čabarkape.

Poklopci za tegle…mali…veliki…kao pomoć u razvoju govora, razumevanja i rečnika

Zanimljiv način (a nastao u našoj logopedskoj radionici) na koji možete da radite sa detetom je da nacrtate različite pojmove (voće, povrće, životinje, nameštaj i sl.), a zatim ih zalepite u poklopce od tegli. Na taj način možete da vežbate pokazni gest, tako što ćete dete pitati gde je neki pojam

ili da radite na stimulaciji govora tako što ćete imitirati glasanje pojma koji je nacrtan (npr., krava kaže „muuu“, auto ide „biii-biii“).  Pomoću sličica možete da radite i na bogaćenju rečnika tako što ćete detetu da postavljate pitanja, čijim odgovorima će ono da bogati rečnik i usvaja korišćenje rečenica koje se sastoje iz više elemenata. Takođe, možete da igrate i igru memorije tako što ćete okrenuti poklopce tako da se ne vidi koja je sličica u pitanju. Dete ima zadatak da okreće jedan po jedan poklopac i da zapamti gde se koja sličica nalazi. Osim navedenog, ova aktivnost je korisna i za usmeravanje i produžavanje pažnje, pamćenje, za praksiju šake (okretanjem poklopca).

Više o aktivnostima koje su korisne za razvoj govora, razumevanja i bogaćenje rečnika možete pročitati u praktikumu „Da brbljam, da govorim, da učim“ autora dr Nataše D. Čabarkape.

 

Kako na zabavan način levorukom detetu da pomognete da savlada veštinu pisanja?

U svetu postoji 8-14%, a u Srbiji 5-10% levorukih osoba. Smatra se da nasleđe značajno utiče na određivanje dominantne lateralizovanosti, ali se ne zanemaruju ni uticaji okoline i određenih motoričkih poremećaja.

Dominantna lateralizovanost označava pojavu vodećeg ekstremiteta ili vodećeg čula pri vršenju složenih psihomotornih aktivnosti kao što su govor, orijentacija u prostoru i vremenu, pamćenje, učenje, čitanje, pisanje… Period razvoja od ambivalentnosti tj. korišćenja obe ruke pa do odabira vodeće ruke predstavlja proces sazrevanja i uspostavlja se oko 3.-4. godine života. Opredeljenost za desnu ili levu ruku ima svoj razvojni tok. Treba ga ispratiti i ukoliko se dete opredelilo za levu ruku nikako ga ne treba preusmeravati već podsticati na različita manipulativna i senzorna iskustva i aktivnosti.

Gde god se nalazimo, u školi, parku, na sportskim aktivnostima svakodnevno se susrećemo sa dešnjacima i samim tim živimo u okruženju koje je stvoreno za njih. Levoruke osobe se moraju od samog početka prilagođavati i učiti da koriste predmete koji su namenjeni desnorukima, kao što su makaze, rezač za olovke, kompjuterski miš itd.

Problemi sa kojima se svakodnevno susreću levoruka deca su u školi, a oni se odnose na nepravilno držanje tela prilikom pisanja (levoruke osobe uglavnom prelaze srednju liniju tela u desno i tako dolazi do nastanka kifoze i skolioze), nepravilno držanje olovke, smer pisanja, lineacija, prostorna orijentacija na papiru, veličina slova, mešanje ćirilice i latinice, položaj sveske, kao i mesto u školskoj klupi.

Prilikom pisanja je vrlo važno da dete zauzme pravilan  položaj tela tj. ledja, ruke i šake. Telo je malo udaljeno od stola i zauzima prav ugao u odnosu na sto, ruke su na stolu i u jednoj drži olovku, a drugom rukom pridržava papir prilikom pisanja. Pravilno držanje olovke je jedan od preduslova za lepo pisanje. Dete treba da drži olovku  na sredini, sa tri prsta,  blagim pritiskom. Levoruka deca treba da drže olovku tako da je vrh olovke okrenut i usmeren prema levom ramenu, a šaka da bude u pronaciji. Prilikom pisanja se mora paziti na uglao pisanja jer on, takođe, utiče na pravilno držanje olovke. Levoruko dete uz školskoj klupi treba da sedi sa leve strane kako bi nesmetano moglo da piše. Sveska ili papir za pisanje treba da bude okrenut prema levoj strani. Prostorna orijentacija na papiru je veoma bitna, a levoruka deca se susreću sa problemom smera pisanja, koje je sleva na desno gde prilikom pisanja prekrivaju napisano, tako da se vrlo često susreću sa ogledalskim pisanjem.

Često se deca koja pišu levom rukom susreću sa teškoćama prilikom korišćenja određenih predmeta kao što su rezač za olovke ili makaze pa misle da ne mogu da izvedu tu aktivnost. Kod dece se u tim situacijama može javiti frustracija i ljutnja koja se može nakupljati. Zato sa decom morate da pričate, da im pomognete da savladaju te teškoće i ukoliko je potrebno da se javite psihologu.

Uz pravilan pristup i učenje, levoruka deca mogu biti jednako spretna u manipulativnim aktivnostima kao i deca koja pišu desnom rukom.

Detaljnije o  toku govorno-jezičkog, psihomotornog i socioemocionalnog razvoja, odstupanjima, stimulisanju govora, kao i druge korisne savete o govoru, psihomotorici i emocijama možete pročitati u  praktikumu dr Nataše D. Čabarkape ,,Da brbljam, da govorim, da učim“. Ukoliko želite stručno mišljenje, naš  tim je tu za Vas i rado će odgovoriti na sva Vaša pitanja.

U praktikumu  mozete naći vežbe koje će Vašem detetu pomoći da usvoje pravilno i lepo pisanje i da savladaju sve one teškoće sa kojima se svakodnevno susreću.