svetski dan svesnosti o mucanju

Svetski dan svesnosti o mucanju

Danas, 22. oktobra, se obeležava svetski dan svesnosti o mucanju. Više od 70 miliona ljudi na svetu muca. Iako je u pitanju veliki broj ljudi, postoji nerazumljivost i nestrpljivost prema osobama koje mucaju. Ovim putem pokušavamo da skrenemo pažnju roditeljima i osobama koji imaju nekog u okolini ko muca, da se obrate na vreme logopedu.

Mucanje spada u govorno-jezičke poremećaje i predstavlja poremećaj ritma, tempa, akcenta i melodije rečenice i iskaza.

Sve brži tempo života predstavlja jedan od razloga pojave sve većeg broja osoba koje mucaju. Prezaposlenost roditelja dovodi do toga da se prema deci ne odnose blago i strpljivo, već strogo i autoritativno postavljajući prevelike zahteve pred njih kako u pogledu govora, tako i u pogledu ponašanja. Dodatni faktori koji opterećuju decu su stresan način života, poremećena ravnoteža u porodici, netolerantni odnosi među roditeljima kao i roditelja prema deci. Sve ovo su faktori koji utiču na sve učestalije mucanje kod dece.

Veliki broj istraživanja pokazuje da je broj muške dece koja mucaju veći od broja ženske dece. To se objašnjava kasnijom i sporijom mijelinizacijom nervnog tkiva kod muške dece, što je i jedan od razloga kasnijeg progovaranja, a zatim i češćeg ispoljavanja govornih poremećaja kod njih.

Mucanje se najčešće javlja kod dece na ranom uzrastu i to između druge i četvrte godine života. To je period kada se intezivno razvijaju osnovne jezičke strukture i kada dete usvaja mnoštvo novih reči. Zamuckivanje u govoru se može javiti kod deteta kada ono želi što više da kaže, iz želje da ga okolina prihvati. Kod starije dece, pojava mucanja se najčešće povezuje sa previsokim zahtevima okoline ili psihičkim traumama.

U radu sa decom i odraslima koji mucaju, logopedi nemaju čarobni lek nakon čije primene će problem nestati. Tehnike koje se primenjuju zahtevaju vreme i strpljenje, a napredak najviše zavisi od same osobe i od doslednosti primenjivanja tehnika van tretmana. Ono što je važno za roditelje i ljude koji sa detetom rade van logopedskog tretmana jeste da je potrebno da budu strpljivi, da ne prekidaju, ne požuruju i ne ismevaju osobu koja pokušava da im nešto ispriča.

Iako mucanje spada u govorno-jezičke poremećaje, faktori koji doprinose intenziviranju mucanja često su psihološki. Stoga, pored svih tehnika koje radi logoped, preporučuje se uključivanje psihologa ili psihoterapeuta u tretman.

Važan aspekt rada sa detetom ili odraslim koji muca, je odnos koji se ostvaruje sa terapeutom. Onog trenutka kad započnete sa tretmanima, važno je da postoji kontinuitet i poverenje samog deteta u terapeuta kako bi se ono osećalo lagodno.

Više o mucanju kao poremećaju fluentnosti govora (tečnosti govora) i o tretmanima mucanja možete pročitati u našim blogovima

http://www.yumama.com/porodica/blog-strucnjaka/dr-natasa-d-cabarkapa/15101-kada-dete-muca-kako-resiti-problem-mucanja-sta-raditi-sa-problem.html

logoped beograd, privatni logoped, mucanje, disfazija, logoped iskustva, logoped ordinacija, logoped indivdualni tretmani, logoped srbija, dete ne govori

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *