47 godina postojanja Defektološkog fakulteta, sadašnjeg FASPER-a
Ko kosi, a ko vodu nosi; ko je majstor a ko meša malter iliti malo smo pobrkali lončiće, šerpe i poklopčiće…
Malo čudan naslov za ovaj tekst, ali pored modernizacije i u korak sa novim vremenom naslov je prilagođen…
Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Univerziteta u Beogradu (ranije Defektološki fakultet) 10. novembra 2021. obeležava 47 godina postojanja.
Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (FASPER) je obrazovna ustanova koja je osnovana 1975. godine pod imenom Defektološki fakultet. Cilj FASPER-a je razvoj naučne oblasti specijalne edukacije i rehabilitacije kao i obrazovanje stručnjaka za rad sa osobama sa svim kategorijama ometenosti: gluvim i nagluvim osobama, osobama sa motoričkim smetnjama poremećajima, slepim i slabovidim osobama, senzomotoričkim smetnjama i poremećajima, teškoćama u mentalnom razvoju, kao i sa osobama sa poremećajima u društvenom ponašanju i osobama poremećajima govora, jezika i komunikacije.
Zbog čega roditelji sve zovu defektolog?
Kao što za svakog doktora kažemo da je lekar, ali znamo da svaki lekar ima svoju užu specijalnost, pa tako i svaki defektolog. Defektolog je osoba koja se bavi određenim tipovima smetnji koje su podeljene na smetnje i poremećaje govora i jezika, vida, sluha, motoričke smetnje, teškoće u mentalnom razvoju i poremećaje ponašanja.
Zablude i česta pitanja roditelja?
Zablude:
- Defektolog radi samo sa decom sa smetnjama u razvoju;
- Logoped ispravlja samo glasove (R, L, Lj…);
- Kod logopeda se ide samo pred polazak u školu;
- U školi nije potreban logoped niti bilo koji defektolog itd…
Šta koji defektolog radi?
Ono što zbunjuje roditelje su nekadašnji nazivi koji se zvanično više ne koriste ali su i dalje mogu čuti među stručnjacima. Somatoped je stučnjak koji se bavi osobama koji imaju motoričke smetnje i poremećaje, surdolog je stručnjak koji se bavi osobama koje imaju smetnje i poremećaje sluha, tiflolog je stručnjak koji se bavi osobama sa smetnjama i pormećajima vida, oligofrenolog je stručnjak koji se bavi osobama koje imaju teškoće u mentalnom razvoju, specijalni pedagog je stručnjak koji se bavi osobama koje imaju poremećaje ponašanja i logoped je stručnjak koji se bavi osobama sa govorno-jezičkim poremećajima… Jasno je da jedno ime a različite uže specijalnosti doprinosi sveopštoj zbunjenosti među roditeljima a i u široj populaciji. Nekadašnji nazivi se više ne koriste zvanično već svaki defektolog uz svoje zvanje ima i dodatak koji bliže određuje njegovo akademsko zvanje.
Ko od defektologa može da radi na govoru?
Svi defektolozi, ali logoped radi isključivo na poremećajima artikulacije, razvojnim govorno-jezičkim poremećajima, razvojnim poremećajima školskih veština (disleksija, disgrafija), mucanju, afaziji i srodnim poremećajima (dizartrija, apraksija, agnozija, akalkulija), kao i poremećajima glasa.
Zašto nas sistem nije prepoznao? Zašto smo prepoznati samo kada se desi problem?
Na teritoriji Republike Srbije, kako navode zvanični podaci, u zdravstvenom sistemu radi oko 300 logopeda, u sistemu obrazovanja manje od 100, u sistemu socijalne zaštite ispod 50… Ovi podaci su zabrinjavajući ako znamo da Srbija ima 7.500.000 stanovnika. U odnosu na evropske zemlje gde jedan logoped pokriva 8000 stanovnika, a u Srbiji je jedan logoped na oko 20000 stanovnika.
Logoped je osposobljen za rad u centrima za govornu patologiju, centrima za medicinsku rehabilitaciju, posebnim centrima i ustanovama za vaspitanje, obrazovanje i rehabilitaciju, domovima zdravlja, razvojnim savetovalištima, školskim dispanzerima, bolnicama, klinikama, institutima, gerijatrijskim ustanovama, predškolskim ustanovama, osnovnim školama, privatnoj praksi i istraživačkim centrima.
„Puna škola đaka niotkuda vrata“…
Da li su našim kolegama logopedima, tiflolozima, surodolozima, somatopedima, oligofrenolozima… Otvorena vrata u svim ovim ustanovama za koje su osposobljeni da rade?
Logopedima su vrata bukvalno zatvorena u mnogim ustanovama, u kojima ima realna potreba za tom profesijim. Ništa nije bolja situacija ni sa drugim smerovima.
Poštovana Verice i Poštovani Saša,
Hvala vam što ste prepoznali svakodnevni problem naše struke.
Gospođa Verica je na globalnom nivou ukazala da nije problem samo sa logopedima kojima je mesto u vrtićima, školama, domovima zdravlja i stručnim timovima koji se bave decom i njihovim razvojem, a po statistici je to retkost ili ih uopšte nema. A, gospodin Saša je rekao da nas sistem prepoznaje ali da za nas nema mesta u ustanovama gde smo preko potrebni. Oba vaša komentara govore da nama vrata jesu zatvorena ali da smo jako bitna karika ovog sistema jer razvojem dečijeg govora može da se bavi samo jedan stručnjak, a to je logoped.
Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja prepoznaje logopeda, ali u praksi se to ne koristi. Predškolske ustanove će pre u sastav svog „stručnog“ kadra uvrstiti pet pedagoga ili stručnog saradnika za likovno obrazovanje ili ko zna čega nego jednog logopeda iako je preko potreban.
Poštovana Verice i Poštovani Saša,
Hvala vam što ste prepoznali svakodnevni problem naše struke.
Gospođa Verica je na globalnom nivou ukazala da nije problem samo sa logopedima kojima je mesto u vrtićima, školama, domovima zdravlja i stručnim timovima koji se bave decom i njihovim razvojem, a po statistici je to retkost ili ih uopšte nema. A, gospodin Saša je rekao da nas sistem prepoznaje ali da za nas nema mesta u ustanovama gde smo preko potrebni. Oba vaša komentara govore da nama vrata jesu zatvorena ali da smo jako bitna karika ovog sistema jer razvojem dečijeg govora može da se bavi samo jedan stručnjak, a to je logoped.