Važnost govorno-jezičkog razvoja- u susret danu logopeda

  1. Zašto je sve više govorno –jezičkih poremećaja?
  2. Zašto je sve više dece koja ne progovaraju na vreme?
  3. Zašto je sve manje logopeda u Srbiji?

Uoči dana logopeda (koji je ustanovljen 6. marta 2004. godine od strane Evropskog udruženja logopeda) danas, 2020. godine, se i dalje traže odgovori na ova pitanja.

Porast govorno-jezičke patologije u poslednjih 70 godina kod dece predškolskog uzrasta je sve veći sa 8,5% (1953.) do 63% (2010.), a po poslednjim istraživanjima od 70 do 80% dece ima neki od problema u govoru, jeziku, artikulaciji, učenju i ponašanju.

Podaci iz Nacionalne službe za zapošljavanje govore da je oko 1.100 nezaposlenih logopeda dok u Hrvatskoj i Sloveniji nema nezaposlenih. U Srbiji na 20.000 stanovnika dolazi jedan logoped,vdok po evropskim standardima jedan logoped na 8.000 stanovnika. U nekim opštinama po Srbiji nas nema ni u vrtićima, školama ni dispanzerima (opštine Knjaževac, Bačka Palanka, Trstenik, Bečej i Sopot). Ovo je rezultat nedostatka organizovane logopedske službe u Srbiji, sa izraženim deficitom logopedskih kadrova kako u vrtićima, školama tako i u zdravstvenim ustanovama.

Roditelji koji i primete kašnjenje u govorno-jezičkom, psihomotornom i socio-emocionalnom razvoju kod svog deteta, nemaju kome da se obrate za stručnu pomoć.

Vratimo se statistici, ona nam je najbolji pokazatelj. Istraživanja pokazuju da 70% roditelja već u prva tri meseca detetovog života primećuju da razvoj njihovog deteta nije u skladu sa razvojnim normama.

Šta prvo uoče?

  • izostanak ili oskudno razvijanje govorno-jezičkih faza (gukanje i brbljanje),
  • da njihova beba ne reaguje na jake zvuke,
  • ne usmerava pogled ka predmetima,
  • ne hvata predmete,
  • mirna beba koja puno spava,
  • stereotipni pokreti pri izvršenju neke radnje,
  • često motorno pažnjene, lepršanje rukama, besciljno pražnjenje tj. trčkaranje po prostoriji (od zida do zida).

Ovo je iskaz roditelja koji dođu u naš Centar na prvi prijem.

Statistika dalje kaže da više od 70% dece predškolskog uzrasta od jedne do tri godine, kod kojih je dijagnostikovan govorno-jezički problem, imaju problem i u ponašanju, usvajanju novih sadržaja i socijalizaciji. Takođe, 24% dece školskog uzrasta imaju problem u čitanju i pisanju što je posledica nepravovremenog dijagnostikovanja i započinjanja logopedskog tretmana na vreme kako bi se problem rešio pre polaska u školu.

Sve više nam dolaze roditelji koji su zabrinuti što njihovo dete ima dve, tri ili četri godine, a ne govori. Uglavnom nam govore kako su se obraćali stručnjacima, ali da su im govorili da ima vremena i da će se govor razviti sam, normalno je da dete ne govori i do treće godine, lenjo je, mali je, sve razume, ali neće da govori, a neki nam kažu: niko nam nije rekao da nam treba logoped.

Šta je ovde bitno?

Značajan faktor je neiformisanost opšte populacije koliko je razvoj govora važan za dete i da dete na vreme progovori, zatim rasprostranjeno mišljenje da je poremećaj govora samo nepravilan izgovor glasova i da logoped radi samo na pravilnom izgovoru tih glasova.

Bitni koraci u rešavanju ovih problema su:

  • roditelji,pratite razvoj svoga deteta (govorno-jezički, psihomotorni i socioemocionalni),
  • pratite njegove govorno jezičke faze (faza gukanja od 2. do 3. meseca, faza brbljanja od 5. do 6. mesec, slogovna faza oko 9. meseca i pojava prve funkcionalne reči oko 12. meseca). Savet: izostanak bilo koje od faza znači kašnjenje u govoru, odmah reagujte – javite se logopedu.
  • dođite kod logopeda samo radi pregleda, a on će Vam reći da li je tretman potreban ili samo praćenje detetovog razvoja,
  • proverite sluh svoga deteta ukoliko primetite da se ne okreće na zvuke i govor okoline,
  • ako reči kasne, rečnik je oskudan, pojavile se reči pa se izgubile,
  • ako primetite neadekvatno ponašanje i komunikaciju koja nije primerena za širu okolinu,
  • govor se neće razviti sam, niti pored tv, tableta i telefona, tako da ne stimulišete svoje dete vizuelnim i auditivnim efektima gde deca pamte samo sekvence i reklame,
  • ne hranite dete pored stimulacije zvane jutjub gde veseli i zvučni sadržaji remete pravilan razvoj Vašeg deteta,
  • takođe, ne pasirajte hranu Vašem detetu do treće ili četvrte godine praveći od njega bebu i nedozvoljavajući mu da žvaće čvrstu hranu a to je bitno za razvoj govora i stimulaciju artikulacionog aparata,
  • razgovarajte sa svojim detetom i budite mu dobar govorni model, ne tepajte, zovite ga njegovim imenom, igrajte se sa njim, govorite, objašnjavate, jer govor se može razviti samo učenjem, pričom, raznim iskustvima koje ćete dati svom detetu.

Ako ste sve ovo primetili kod svog deteta obratite se stručnjaku – logopedu. Logoped je stručnjak koji se bavi govorno-jezičkim razvojem i koji na osnovu testovne opservacije pravi adekvatan metodološki strukturisan tretman prilagođen vašem detetu. Vi ste roditelj i Vaše je samo da dođete na vreme sa svojim detetom.

Ukoliko čekate gubite dragoceno vreme. Vreme koje je nenadoknadivo. Ulaskom u školski sistem sa problemom kašnjenja u govoru može da napravi mnogo veće probleme sa kojima nećete moći tako lako da se izborite jer nećete imati vremena da se borite sa starim problemom, a nastao je novi i dete Vam je krenulo u školu.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *