Svetski dan deteta

Svetski dan deteta

Svetski  dan deteta se u mnogim zemljama obeležava 1. juna svake godine koji je  ustanovljen na Ženevskoj svetskoj konferenciji o dobrobiti dece 1925. godine, a zvanično usvojen u međunarodnoj zajednici 1950.godine. Sličan praznik se obeležava i 20. novembra koji je ustanovljen od strane Ujedinjenih nacija 1954. godine.

Svetski dan deteta ima za cilj da se skrene pažnja javnosti na obaveze društva koje ima prema deci kao i na probleme sa kojima se deca svakodnevno suočavaju. Prava deteta su tvrđena Konvencijom o pravima deteta koji je usvojen od strane Ujedinjenih nacija 1989. godine.

Osnovni principi Konvencije su:

– pravo na život, opstanak i razvoj;

– najbolji intres deteta;

– pravo na participaciju;

– pravo na nediskriminaciju.

Porodični zakon predviđa da roditelji ne smeju dete da podvrgavaju kaznama i ponižavanjima, koje vređaju dostojanstvo deteta. Osim toga dužni su da ga štite od nasilja drugih ljudi. Roditelji moraju da znaju da se model ponašanja uči i da su oni modeli od kojih deca uče kako treba da se ponašaju. Nije dovoljno samo govoriti o lepom ponašanju, potrebno je da budemo dobar model na koji će dete da se ugleda. Osim rodtitelja model na koji dete treba da se ugleda su sve osobe koje su u njegovom neposrednom okruženju. To su vaspitači, učitelji, svi stručnjaci koji se bave detetom (pedijatri, logopedi, treneri,…), kao i rodbina i prijatelji.

Deca su jedna od najosetljivijih grupa koje su podvrgnute diskriminaciji, posebno romska deca, deca koja žive i rade na ulici, izbegla i raseljena deca, deca iz ruralnih sredina, deca sa smetnjama u razvoju i invaliditetom.

Problem dece sa invaliditetom i njihovih roditelja kao i njihovih prava su česta polemika današnjeg društva. Prava na njihovo obrazovanje, uključivanje u redovne škole, zaposlenje, što manje arhitektonskih barijera (rampi za invalidska kolica, liftovi, prilagođenih toaleta) što im omogućava dostupnost svakoj ustanovi.

Romska deca su, takođe, u mnogim aspektima diskriminisana. Okolnosti su te da u Srbiji u blizini romskih naselja postoje takozvane romske škole koje pohađaju isključivo romska deca. Nisu retki slučajevi njihove segregacije tako što se izdvajaju u posebna odeljenja, što je zabrinjavajuće.

Prema podacima izveštaja centra za socijalni rad u Srbiji danas ima preko 6000 dece bez roditeljskog staranja. Od toga je oko 5000 dece smešteno u hraniteljske porodice, a oko 1000 njih se nalazi u domovima za decu bez roditeljskog staranja.

Dragi naši roditelji, deca su kao mlado drvo. U početku slabi i nejaki, treba im naša pomoć. Dok njihovo stablo ne ojača, dobije bujnu krošnju i zdrave plodove naša su briga.

Od njihovog rođenja pa do odlaska od nas svako od njih ima svoju priču. Mi ih učimo životu, ali i oni nas. Oni nas vole, a i mi njih. Zajedno plačemo i smejemo se, padamo i ustajemo.

Ali najveću školu života uče ili savladaju u krugu porodice uz mamu, tatu, baku, deku, batu, seku…

logoped beograd, privatni logoped, mucanje, disfazija, logoped iskustva, logoped ordinacija, logoped indivdualni tretmani, logoped srbija, dete ne govori

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *