Izazovi odrastanja u dvojezičnoj sredini –Bilingvizam

Zašto su nam deca „stranci“ u našoj zemlji?

Podaci ukazuju na to da je sve više mešovitih brakova u kojima otac i majka govore različitim jezicima. Neretko se dešava se da se po rođenju deteta roditelji odluče za život u nekoj drugoj zemlji zbog mogućstva dobijanja boljeg posla. Međutim, čak i ako dete živi i odrasta u Srbiji, roditelji ponekad iniciraju početak učenja stranog jezika još pre četvrte godine. bilingvizam

Sve je više dece uzrasta do četri godine koji u svom govoru mešaju srpski i engleski jezik. Kada potražimo uzrok, on je uglavnom zbog prekomernog gledanja tv i crtanih filmova na stranom jeziku, igricama na tabletu i telefonu.

Često na forumima gde roditelji razmenjuju svoja iskustva o problemima njihove dece govore: „Udata sam za Grka i imam troje dece govorimo grčki, srpski i engleski, i moja deca parlaju sva tri…“, „Živimo u Beču u našoj kući se govori srpski, engleski i nemački, moja deca sva tri jezika govore dobro“. Takođe, ima i primera teškog progovaranja i usvajanja jezika.

Kod dece koja nisu imala problema u govorno-jezičkom, psihomotornom i socio-emocionalnom razvoju često i ne postoje teškoće u govorno-jezičkom funkcionisanju iako su izložena većem broju jezika. To su deca koja su iz urednih trudnoća a ne iz riziko, čije majke nisu održavale trudnoću (pile medikamentoznu terapiju), čiji je porođaj bio u terminu, deca sa dobrim ocenama na porođaju, bez oživljavanja, porođaj koji je trajao normalan vremenski period a ne višesatni sa forcepsom, urednog psihomotornog razvoja (bez hipotonije, hipertonije ili tortikolisa): na vreme sedela, prohodala, faze gukanja i brbljanja protekle uredno i na vreme, prva smislena reč se javila oko 12. meseca. Sa druge strane, ukoliko postoje neki riziko-faktori ili kašnjenja u razvoju, situacija je složenija i može doći do problema pri razvoju govora i usvajanju oba jezika.

Šta uopšte znači usvajati odjednom dva jezika i na koje poteškoće Vaše dete može naići?

Šta je bilingvizam?

Bilingvizam se definiše na različite načine. Neki tvrde da predstavlja podjednaku sposobnost komuniciranja na dva jezika, dok drugi tvrde da je bilingvizam sposobnost osobe da komunicira na dva jezika, ali s izraženijim veštinama komuniciranja samo u jednom od ta dva jezika. Međutim, ono što bi verovatno bila najpreciznija definicija bilingvizma je sposobnost osobe da se služi sa dva jezika bez vidljive razlike u sposobnosti komuniciranja.

U zavisnosti od toga kada se usvajaju jezici, bilingvizam se deli na rani (usvajanje oba jezika do četvrte godine) i kasni (usvajanje drugog jezika nakon četvrte godine). Po tome na kom nivou se govore jezici, može biti simetričan (postoji podjednako poznavanje oba jezika) i asimetričan (slabije poznavanje jednog jezika).

Ako dete odrasta u porodici gde se govore dva jezika u isto vreme, koji je jezik onda maternji?

Samo ime sugeriše da to može biti jezik kojim govori majka. Međutim, zanimljivo je da iako kažemo „maternji“, zapravo mislimo na jezik osobe koja uspostavlja redovnu komunikaciju sa detetom (što ne mora biti biološka majka). Maternji jezik se smatra onim jezikom koji dete prvo nauči da govori i najbolje ga zna. Često možete čuti da je maternji jezik onaj na kojem osoba misli, sanja i računa. Ako dete odrasta u porodici u kojoj roditelji govore različitim jezicima, imaće dva maternja jezika jer će ih učiti u isto vreme.

Gde može nastati problem?

Ako dete usvaja oba jezika u isto vreme, postavlja se pitanje da li dete može da dobije podjednaku stimulaciju na oba jezika? Da li je uopšte moguće očekivati da dete bilo koje dve stvari saznaje na isti, ravnopravan način? Složićemo se da nije, ali kada je usvajanje jezika u pitanju, važno je da se uspostavi što je moguće bolji balans. Ukoliko dete ima dva maternja jezika, mora dobro da poznaje oba jezika da ne bi došlo do njihovog mešanja u komunikaciji.

Ako dete u isto vreme sluša dva jezika, tj. izloženo je podjednako i jednom i drugom jeziku, u ranoj životnoj dobi, prirodno će koristiti oba jezika. Deca, koja su izložena istovremenom korišćenju dva jezika, često imaju faze u kojima mešaju jezike. Često u istoj rečenici koriste oba jezika. To se dešava jer deca u jednom jeziku imaju postojanje neke reči dok u drugom jeziku ta reč ne postoji. Takođe, često deca jedan jezik koriste u porodici, dok drugi jezik koriste kada su, na primer, u vrtiću. Često deca nisu podjednako dobra u oba jezika, pa tako jedan jezik bolje govore, dok drugi jezik bolje razumeju. Do izbegavanja mešanja jezika može doći tako što će dete jedan jezik da govori sa majkom, a drugi sa ocem ili ako dete oba jezika uči istovremeno (što ranije) ili ako dete počne da uči drugi jezik u predškolskom dobu kada je ovladalo osnovama prvog jezika. Važno je da imate u vidu da, ako dete krene sa učenjem drugog jezika dok prvim jezikom nije potpuno ovladalo, može doći do usporenog razvoja ili regresije prvog jezika.

Često bilingvalna deca imaju neki govorno-jezički problem, pa je zbog toga potrebno da dete stvori bazu jednog jezika (maternjeg jezika). Kada je dete stvorilo bazu maternjeg jezika, može se početi sa uvođenjem drugog jezika. Najbolje bi bilo da postoji i situaciona razdvojenost dva jezika. Rano uvođenje drugog jezika ne mora da stvara teškoće, samo ako roditelji dovoljno rade i stimulišu svoju decu. Kod dece koja imaju govorno-jezički problem ili ako ne dobijaju dovoljno pažnje u toku usvajanja govora, dvojezičnost može da predstavlja otežavajuću okolnost usvajanja govora. Razvoj govora takve dece će biti usporen i neće naučiti nijedan jezik dovoljno dobro. Iz tog razloga, dobro je imati konsultaciju sa logopedom ukoliko želite da detetu rano uvedete strani jezik.

Za decu koja su izložena bilingvalnoj sredini najbolje bi bilo da im se omogući da prvo stvore bazu maternjeg jezika, pa tek onda da usvajaju drugi jezik. Praćenjem razvoja maternjeg jezika, stvara se mogućnost određivanja vremena početka usvajanja drugog jezika. Ako dete ima govorno-jezički problem, prvi i osnovni korak u rešavanju problema je odlučivanje samo za jedan jezik, najčešće jezik koji dete koristi u vrtiću i koji će kasnije koristiti u školi. Prvi jezik ostaje onaj jezik kojim se majka (ili osoba koja je imala najveći kontakt sa detetom) obraćala detetu u prvoj godini života, to je maternji jezik. Roditelji treba da se bave stimulacijom deteta kod kuće tako što će što više da razgovaraju sa njim, da mu čitaju i prepričavaju priče, postavljaju pitanja i proveravaju koliko dete razume. Potrebno je da ne govore opširno već da rečenice budu što kraće i jasnije. Takođe, dete treba da ide u vrtić u kojem se govori jezik koji će kasnije dete da govori u školi. U vrtiću dete dobija stimulaciju od strane vršnjaka i vaspitača. Bilingvalna deca čiji govor zaostaje u odnosu na uzrasne norme, pored redovne stimulacije kod kuće (ili u vrtiću), potrebno je uključiti u redovan logopedski tretman.

Savet za roditelje je:

Konsultacije sa logopedom bi trebalo uvesti u redovne konsultacije, naročito kada deca odrastaju u višejezičnoj sredini. Logoped je stručnjak koji poznaje norme govorno-jezičkog razvoja i čija procena je izuzetno značajna, naročito u takvim situacijama. Važno je pratiti govorno-jezički razvoj i dobiti adekvatne sugestije kako biste detetu pružili svrsishodnu stimulaciju.

logoped beograd, privatni logoped, mucanje, disfazija, logoped iskustva, logoped ordinacija, logoped indivdualni tretmani, logoped srbija, dete ne govori